Tuesday, December 11, 2012

sickSoul - "Nema izlaza"

Početkom oktobra snimali smo video spot za rap-core-fusion sastav sickSoul, vladimiračko-šabački bend koji će uskoro objaviti prvi album. Spot je sniman u Vladilendu (zastarelo ime tog mesta glasi 'Vladimirci'), sedamdesetak kilometara od Beograda ka jugozapadu. Skupila se ekipa omladinaca, orna za saradnju, i na delu pokazala solidarnost, ozbiljnost i energiju. Obratite pažnju na ovaj mladi sastav, nove nade srpskog repa.

Režija, kamera i montaža: Ivan Velisavljević i Siniša Dugonjić.

///

Here's our new video, made for the Serbian rap core band sickSoul and their new single "No Exit". Debut album is coming out soon, so check out these new hip-hop voices from the Balkans.

Directed, shot and edited by Ivan Velisavljević and Siniša Dugonjić.


Saturday, November 24, 2012

ANACOUSTIC ZONE

Three immigrants roam in the tunnels under the highway in San Diego, followed by Jean Baudrillard's meditations on America, with musique concrete in the background.

***
Tri emigranta lutaju kroz tunel ispod autoputa u San Dijegu, praćeni meditacijama Žana Bodrijara na temu Amerike i konkretnom muzikom benda Cricketant.
***
Festivali: Alternative Film and Video Beograd

***
Produced by: Milan Milosavljević
Directed and edited by: Walter Weiss
Assistant editor: Milan Milosavljević
Screenplay: Jean Baudrillard
Narrated by: Greg De Cuir, jr.
Cinematography: Mladen Panić and Johann Leitner
Music: Cricketant and Milan N. Lukić

Cast:
Mladen Panić
Johann Leitner
Ivan Velisavljević

Genre: Experimental
Duration: 16'
Satibara Film and AFC 2009.




Friday, November 23, 2012

Nimani Teenage Riot - "Devojka iz LDP-a"

Ekipa Satibare i prijatelja spontano je osmislila i stvorila spot za mlađahni sastav Nimani Teenage Riot i jednu od njihovih elektro pop političkih veselica sa albuma "Devojke masovnog uništenja".



Devojka iz LDP-a from sinisa dugonjic on Vimeo.

Thursday, November 22, 2012

IZVRŠEN ATENTAT NA ČLANOVE SATIBARE!

Sinoć oko ponoći, na kobnom mestu kod Vlade Srbije, kod raskrsnice ulica Kneza Miloša i Nemanjine, na članove Satibare Jelovac Sinišu i Velisavljević Ivana izvršen je mučki atentat.

Posle važnih političkih razgovora, zasad obavijenih velom misterije, na istaknute funkcionere Satibare koji su mirno čekali na semaforu, u svom malom i poštenom, radničkom renou 5, atentatori su naleteli automobilom-ubicom marke audi.

U najmanju ruku neobičnim mogu se nazvati dve stvari povodom ovog nemilog događaja: atentatori, zasigurno potplaćeni od imperijalista i pete kolone, bili su maskirani u tobož naivne devojke pod dejstvom opijata, a policija, nekoliko političara, razne gradske službe i jedan čovek sa kamerom, navodno snimatelj RTS-a, okupili su se za tili čas pored mesta "nezgode". "Ne treba im javit, sve vide, čuju, znaju", kako rekoše KUD Idijoti u legendarnoj pesmi o novom fašizmu.

Iako su istaknuti članovi Satibare ostali nepovređeni i pribrani, svesni da revolucija od njih stvara jake ljude koji se ne mogu tek tako likvidirati, ovo je težak udarac za Satibaru. Neprijatelj je udario na važan kapital kojim naša grupa raspolaže: taj zlatni reno 5 iz 1985. godine razvozio nas je na snimanja, festivale, plenume, sednice, premijere i krsne slave, i čak je zaigrao u filmu "Pojačalo i gitara" kao glavni glumac.

Ipak, napadi poput ovog ne mogu nas zaustaviti. Naplatićemo štetu, kupićemo vrata na otpadu, namestiti i dovesti isti taj reno u vozno stanje. Voziće nas još 30 godina, u inat reakcionarima, fašistima i svima onima koji onemogućavaju slobodni razvoj naprednih pojedinaca i grupa i njihov zajednički put ka besklasnom društvu.


Wednesday, September 26, 2012

Otvoreno pismo podrške Kokanu Mladenoviću


Na mejl Satibara filma stiglo je nešto pomalo čudno: anonimno pismo otvorene podrške Kokanu Mladenoviću. Nije da nas ove vodeće struje u kulturi imalo zanimaju, ipak smo mi neka poštena alternativa, majku mu, ali pošto smo dobili ideju kako da mi, kao kolektiv, doprinesemo prevazilaženju problema, a smatramo da je naše rešenje sigurno bolje od Đilasovog, koji sada razmišlja kako da situaciju učini nevažnom i neutralnom, odlučili smo da objavimo ovo pismo. Istina, malo smo ga frizirali, jer je na mestima bilo previše uvredljivo i čak je pozivalo na nasilje. Ipak i mi znamo za neku odgovornost.
  
Izvesna buru u srpskoj javnosti, pre svega onoj koja se naziva kulturnom, izazvale su najave glumaca Ateljea 212 da će stupiti u generalni štrajk. Kao krivac za takvu njihovu najavljenu odluku označen je upravnik te kuće Kokan Mladenović.


Javnost je na konferenciji za novinare koju su organizovali glumci iz teatra videla poznata lica sa televizije, Goricu Popović, Anicu Dobru, Gordana Kičića... Ima tu i neka mlada rediteljka po imenu Anđa, neki kažu da je dobra mačka.

E sad, pošteni ljubitelji kulture gledaju te glumce i hoće da čuju u čemu je problem.

Oni kažu Kokan je doš'o i narušio nam međuljudske odnose. To je jako velik problem, kažu. Doduše, ja još nisam čuo za firmu u bilo kakvoj delatnosti, u kojoj ima nekih novaca, a da su međuljudski odnosi dobri. Pogotovo ako se u takvom kolektivu malo radi, a plata redovna. Štaviše, lično sam kratko boravio u jednom takvom preduzeću, gde pri mom dolasku na posao ljudi nisu odgovarali na "dobro jutro".



Mi koji smo čuli vaše zahteve (a to je odlazak Kokana sa mesta upravnika) pomislili smo da bi bilo lepo čuti šta kaže imenovani upravnik. I eto ti, ne čekasmo dugo, u jednom danu Kokan kaže u više dnevnih listova i televizija svoju verziju priče. I ta verzija je, dragi moji glumci, tako logična, da ćemo u ovom pismu morati dati podršku upravniku, a za vas zatražiti najstrože kazne.



Mi odavno znamo da ste vi obrazovani glumci jedna neovejana banda parazita, koja je sklona neradništvu više nego i jedna druga grupacija organizovanih ljudi. I pored toga što živimo u društvu koje grca u kasnokapitalističkim lancima, vi plačete zato što je Kokan rekao: bando, vreme je da nešto radite i zaradite platu! 



Vi ste bili jedni od prvih klošara, uz razne zgubidane po naučnim institutima i obrazovnim institucijama, koji su ustali i rekli da nam treba tržišna ekonomija, a onda ste ostali u državnim jaslama i uzimali platu za nerad.



Dakle, dragi moji glumci, mi znamo da se sve vrti oko onoga što naša braća sa zapada nazivaju novci, a vi pare. Umesto da ste tu činjenicu istakli i doveli u pitanje, vi mašete svojom popularnošću: narod vas voli, vi ste mu dragi, možeš misliti, umetnost oplemenjuje. I zato što nas oplemenjujete, vi treba da ostanete izvan jada i bede ove naše tržišne eksploatacije, za razliku od drugih radnika, kojima valja svako da sedne na grbaču, jer oni nikoga ne oplemenjuju. E, ne može! Svi u isto bure, pa da vidimo majci!



Iako ne verujemo da je Kokan Mladenović neka blistava figura, već jedna prosečna direktorčina u vremenu odsustva proleterske istine, moramo ga podržati ne bi li se rešili suštine parazitizma sa primesama bezobrazluka.



Kokan vam je sasuo u lice istinu da uzimate platu od 62 hiljade dinara, a da igrate jednu predstavu nedeljno. Osim toga rekao i je da će vam doći na kraju neki radnici koji godinu dana nisu primili platu u loše privatizovanoj firmi i razbiti glave jer ne mogu da slušaju više o „problemima u pozorištu“. Kada su ti isti radnici, a pre i posle njih ratni veterani i razna sirotinja, čamili ispred vlade, štrajkovali glađu i spavali po ulici, niste pretili štrajkom ni davali saopštenja da je išta poremećeno, nego ste osnivali firme i uzimali pare za filmove, serije i reklame, a sad ste digli dreku zbog "međuljudskih odnosa". 



Prema tome, odabranoj glumačkoj bandi treba dati adekvatnu kaznu.

A ona je danas najprikladnija kada ti se oduzmu određena sredstva za život.

Kokane, imaš punu podršku da najuriš te takozvane kulturne vedete, koje su u suštini konformistički muljatori i oportunisti! Pa kad se nađemo svi u istom sosu, možda neki od njih i postanu poštena inteligencija.

Nakon što smo pročitali ovo pismo, mi iz Satibara filma pomislili smo da ima građana koji kažu da vole da idu u pozorište. Zbog njih Atelje 212 treba i dalje da radi, i zato mi predlažemo Kokanu da sednemo i dogovorimo se.

Naime, on neka ostane na funkciji direktora, a ceo repertoar Ateljea 212 radiće dva naša glumca.

Jedan koji trenutno radi kao trgovački putnik, i čije radno vreme se završava oko šest uveče, i drugi koji svoj posao obavlja u kotlarnici Doma zdravlja i koji radi  takozvane turnuse pa može kombinovati više predstava nedeljno. Imamo i glumicu za ženske uloge, ako baš treba, a ovaj koji radi u kotlarnici, osim što može da održava grejanje u zgradi i da igra predstave, može i da bude visoka zvanica na premijerama. Takođe imamo reditelje i scenariste za neke nove projekte.

Možemo raditi nekoliko premijera mesečno.

Kokane, iskreno da ti kažemo, ne moraš nam davati platu, obezbedi samo da nešto pojedemo i da se okrepimo.

Satibara kolektiv će preuzeti te obaveze i raditi ih časno. Naravno, ovakav način rada podrazumeva da predstave budu besplatne.

Dakle, Kokane Mladenoviću, ne odustaj! 

Rešenja postoje.